Kutjevo

Povijest

Grad Kutjevo bogate je povijesne baštine. Kutjevo, najveće naselje i Grada Kutjevo, spominje se više od 770 godina i prepoznaje po, nekad uzoritom, vlastelinstvu, ljudima i glasovitome kutjevačkome vinu, čija tradicija seže do srednjovjekovnoga pa čak i rimskoga doba.

Prvi pisani podaci o Kutjevu potječu iz trinaestog stoljeća kada redovnici Cisterciti, narodu poznati kao bijeli fratri, 1232. godine ovdje osnivaju opatiju Vallis Honesta de Gotho. Iz toga vremena je i čuveni vinski podrum, a u njemu je prema predaji, kameni stol iz doba baruna Franje Trenka i carice Marije Terezije.

Godine 1536. ovaj kraj godine osvajaju Osmanlije, a nakon 150 godina turske vladavine, od 1686. godine, ovdje stoluje plemić Ivan Josip Babić. On godine tisuću šesto devedeset i osme uz suglasnost cara Leopolda, vlastelinstvo predaje redu Isusovaca, pod uvjetom da prihodi idu za korist duhovnoga i prosvjetnoga razvoja naroda.

Nakon Isusovaca mijenjali su se različiti vlasnici i upravljači. Posjedom od tisuću sedamsto sedamdeset i treće do tisuću osamsto osamdeset i druge godine upravlja Ugarska državna komora, odnosno Naukovna zaklada Fundus Studiorum. U tome vremenu Kutjevo stagnira pa zbog toga 1882. godine Zemaljska vlada raspisuje dražbu za prodaju Kutjevačkoga dobra. Na dražbi ga kupuje obitelj Turković iz Karlovca. 

Tijekom šezdeset i tri godine 1882. – 1945. obitelj baruna Turković podigla je Kutjevačko dobro i dovela ga do najvećega procvata. Kutjevo postaje poznato u vinogradarskim i vinarskim krugovima u svijetu. Podižu velike vinograde i voćnjake (plantaža Dragan-lug tada najveća u Europi, dovode stručnu radnu snagu i unapređuju uzgoj vinove loze i podrumarstvo te mijenjaju navike i praksu lokalnoga stanovništva.

Kutjevo je bilo poznato po konjima lipicancima i dresurnoj vožnji jednoprega, dvoprega i četveroprega te školi lakih jahača. Još daleke 1733. godine sagrađena je vojarna u okviru koje se 1873. osniva vojna pastuharna. Rad pastuharne je obnovljen 1946. osnivanjem Vojne ergele koja se nakon jedne godine seli u majur Ovčare, a 1960. godine biva ukinuta. U ovoj pastuharni kao vojnik službovao je veliki hrvatski književnik Antun Gustav Matoš.

Gospodarski uspon zaustavljen je Prvim svjetskim ratom, a Drugi svjetski rat i nove političke prilike označile su kraj kutjevačkoga vlastelinstva koje je pretvoreno u socijalističko poljodjelsko dobro. Intenzivan razvoj poljoprivrede i prepoznatljivosti u znaku vinske kapljice i drugih proizvoda nastavio se 1963. godine kada je stvoren PPK Kutjevo, danas dioničko društvo Kutjevo. U današnjim vremenu i gospodarskim uvjetima ovog kraja također dominira poljoprivrednoprerađivačka proizvodnja, a u zamahu je razvoj obrta te maloga i srednjega poduzetništva u djelatnosti vinogradarstva i vinarstva, građenja, prerade drveta, cestovnog prijevoza i uslužnih djelatnosti.